Riječ Božja 21.4.2015
ČITANJA:
Dj 7,51-8
Ps 31
Iv 6,30-35
Poštovani prijatelji, sve vas od srca pozdravljam, želeći vam svako dobro. U današnjem prvom čitanju Djela apostolskih slušamo kako je Stjepan izveden pred narodne starješine i pismoznance koji ga lažno optužiše za pogrđivanje Mojsijeva zakona i Božjeg imena. No, Stjepan nije prestrašen, bez obzira na činjenicu da će biti kažnjen smrću ne prihvati li njihovo lažno svjedočanstvo prema kojem su ga optužili. Ostavši uporan u svojem svjedočenju, Stjepan je kažnjen na smrt kamenovanjem.
Ono što ostaje posebno upečatljivo jest njegova molitva Gospodinu za one koji su ga kamenovali, te želja da im se taj čin ne uzme za grijeh. I danas smo, dragi prijatelji, svjedoci različitih oblika 'kamenovanja'. U našem vremenu ljude se kamenuje riječima, društvenom nepravdom, otkrivanjem njihove intimnost, marginaliziranjem i mnogim drugim činima. U njim se želi ugasiti plamen nade da društvo i situacija u kojoj žive može biti itekako bolja i čovječnija.
Vjerujem da smo se svi više ili manje puta našli na meti ovakvih modernih kamenovanja, ali isto tako vjerujem da smo u tim trenucima pronašli i živog uzora, poput sv. Stjepana, kroz čiji smo primjer dobivali snagu i poticaj za izlazak iz teške, nastale situacije. I iz primjera Stjepanove smrti možemo uočiti kako nema životne situacije u kojoj Bog nije sa nama, osim ako mu mi sami to ne dopustimo. U Euharistiji možemo najbolje prepoznati Božju blizinu i Njegovu brigu za čovjeka, kada nas hrani Kruhom života od kojega nikada nećemo ogladnjeti.
Upravo u današnjem evanđelju Krist sebe predstavlja kao Kruh života. Kruh i u našim tumačenjima uvijek asocira na život, bez kruha, bez hrane i vode, čovjek ne može živjeti. Hrana i piće omogućuju nam normalni rast i razvoj, a i daju nam potrebnu snagu za naš svakodnevni rad. No, Krist nam daje Kruh života i ističe kako od njega nikada nećemo ogladnjeti. Drugim riječima, Krist nam daje samoga sebe. Daje nam poticaj i snagu za rast našeg duhovnog života.
U nastavku evanđelja možemo čuti kako Isus mnoštvu govori da je kruh s neba, kruh istinski koji daje život svijetu. Upravo je to razlog iz kojega je Bog odlučio doći na ovaj svijet među nas ljude, da nam donese život. Taj kruh primamo svakodnevno i svake nedjelje kada prisustvujemo euharistijskom slavlju u našim župnim zajednicama. Primamo ga slušajući i razmatrajući Božju riječ koja nas svakodnevno preobražava i duhovno jača.
Osnaženi tom istom riječju, kruhom nebeskim koji život daje, i mi donosimo radost, nadu i Božji blagoslov kamo god se danas uputili!
ČITANJA:
Dj 7,51-8
Ps 31
Iv 6,30-35
Poštovani prijatelji, sve vas od srca pozdravljam, želeći vam svako dobro. U današnjem prvom čitanju Djela apostolskih slušamo kako je Stjepan izveden pred narodne starješine i pismoznance koji ga lažno optužiše za pogrđivanje Mojsijeva zakona i Božjeg imena. No, Stjepan nije prestrašen, bez obzira na činjenicu da će biti kažnjen smrću ne prihvati li njihovo lažno svjedočanstvo prema kojem su ga optužili. Ostavši uporan u svojem svjedočenju, Stjepan je kažnjen na smrt kamenovanjem.
Ono što ostaje posebno upečatljivo jest njegova molitva Gospodinu za one koji su ga kamenovali, te želja da im se taj čin ne uzme za grijeh. I danas smo, dragi prijatelji, svjedoci različitih oblika 'kamenovanja'. U našem vremenu ljude se kamenuje riječima, društvenom nepravdom, otkrivanjem njihove intimnost, marginaliziranjem i mnogim drugim činima. U njim se želi ugasiti plamen nade da društvo i situacija u kojoj žive može biti itekako bolja i čovječnija.
Vjerujem da smo se svi više ili manje puta našli na meti ovakvih modernih kamenovanja, ali isto tako vjerujem da smo u tim trenucima pronašli i živog uzora, poput sv. Stjepana, kroz čiji smo primjer dobivali snagu i poticaj za izlazak iz teške, nastale situacije. I iz primjera Stjepanove smrti možemo uočiti kako nema životne situacije u kojoj Bog nije sa nama, osim ako mu mi sami to ne dopustimo. U Euharistiji možemo najbolje prepoznati Božju blizinu i Njegovu brigu za čovjeka, kada nas hrani Kruhom života od kojega nikada nećemo ogladnjeti.
Upravo u današnjem evanđelju Krist sebe predstavlja kao Kruh života. Kruh i u našim tumačenjima uvijek asocira na život, bez kruha, bez hrane i vode, čovjek ne može živjeti. Hrana i piće omogućuju nam normalni rast i razvoj, a i daju nam potrebnu snagu za naš svakodnevni rad. No, Krist nam daje Kruh života i ističe kako od njega nikada nećemo ogladnjeti. Drugim riječima, Krist nam daje samoga sebe. Daje nam poticaj i snagu za rast našeg duhovnog života.
U nastavku evanđelja možemo čuti kako Isus mnoštvu govori da je kruh s neba, kruh istinski koji daje život svijetu. Upravo je to razlog iz kojega je Bog odlučio doći na ovaj svijet među nas ljude, da nam donese život. Taj kruh primamo svakodnevno i svake nedjelje kada prisustvujemo euharistijskom slavlju u našim župnim zajednicama. Primamo ga slušajući i razmatrajući Božju riječ koja nas svakodnevno preobražava i duhovno jača.
Osnaženi tom istom riječju, kruhom nebeskim koji život daje, i mi donosimo radost, nadu i Božji blagoslov kamo god se danas uputili!
