MISNA ČITANJA
Pripremile: sestre benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu
Dio smo velikog životnog toka
Dj 9,26-31
Nakon svojega obraćenja Pavao se nalazi između dvije vatre. Prijašnja braća u vjeri gledaju ga kao 'otpadnika', dok kršćani u njemu još uvijek vide 'progonitelja'. Premda su kršćani postupno priznali i prihvatili Pavla – više nikada nije bilo sigurne domovine. Tim je važnija Pavlu bila vječna domovina. Za nju je nastojao pridobiti ljude. Za nju je dao svoj život.
1 Iv 3,18-24
Kakve li utjehe: naše nas srce možda i optužuje – ali Bog je veći od našega srca. Njegovo srce vidi naš trud i milosrdno je prema našim slabostima. Kad ljubimo, pa makar i ne uspjeli, smijemo se pouzdati u veliko Božje srce. No kad nemamo ljubavi, prepušteni smo samima sebi.
Iv 15,1-8
'Tako živimo i uvijek se rastajemo' (Rainer Maria Rilke). Naš je život od rođenja pa do smrti ispunjen malim i velikim, često bolnim rastancima. Svi oni upućuju na onaj posljednji rastanak, našu smrt. Postoji li uopće nešto što ostaje, što nam se neće oduzeti? U što se možemo pouzdati, ako sve prolazi?
Slika trsa i loza slika je života koji svoju snagu crpi iz neprolaznog izvora. Ako mi, 'loze', ostanemo povezani s Isusom, 'trsom', kroz nas će protjecati vječni život. On će naprosto rasti u nama, sam od sebe. I ne moramo se više grčevito držati prolaznoga, koje će nam ionako prije ili poslije biti oduzeto.
Jer mi smo dio jednog velikog toka, toka njegove ljubavi iz kojega nikada nećemo ispasti, osim ako to sami želimo. Jedino je ljubav dorasla posljednjem rastanku, smrti. Štoviše, ljubav taj rastanak preobražava u novi život.
Molitva:
Bože, Ti si nam po svome Sinu obećao novu blizinu. Ne dopusti da lakomisleno i bez osjećaja živimo iz dana u dan, nego daj da uvijek budemo svjesni Tvoje prisutnosti. Daj da budemo bliski onima koji više nemaju što očekivati od života. To Te molimo po Isusu Kristu koji želi da naš život bude plodan za druge. Amen.
Preuzeto sa HKR
Pripremile: sestre benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu
Dio smo velikog životnog toka
Dj 9,26-31
Nakon svojega obraćenja Pavao se nalazi između dvije vatre. Prijašnja braća u vjeri gledaju ga kao 'otpadnika', dok kršćani u njemu još uvijek vide 'progonitelja'. Premda su kršćani postupno priznali i prihvatili Pavla – više nikada nije bilo sigurne domovine. Tim je važnija Pavlu bila vječna domovina. Za nju je nastojao pridobiti ljude. Za nju je dao svoj život.
1 Iv 3,18-24
Kakve li utjehe: naše nas srce možda i optužuje – ali Bog je veći od našega srca. Njegovo srce vidi naš trud i milosrdno je prema našim slabostima. Kad ljubimo, pa makar i ne uspjeli, smijemo se pouzdati u veliko Božje srce. No kad nemamo ljubavi, prepušteni smo samima sebi.
Iv 15,1-8
'Tako živimo i uvijek se rastajemo' (Rainer Maria Rilke). Naš je život od rođenja pa do smrti ispunjen malim i velikim, često bolnim rastancima. Svi oni upućuju na onaj posljednji rastanak, našu smrt. Postoji li uopće nešto što ostaje, što nam se neće oduzeti? U što se možemo pouzdati, ako sve prolazi?
Slika trsa i loza slika je života koji svoju snagu crpi iz neprolaznog izvora. Ako mi, 'loze', ostanemo povezani s Isusom, 'trsom', kroz nas će protjecati vječni život. On će naprosto rasti u nama, sam od sebe. I ne moramo se više grčevito držati prolaznoga, koje će nam ionako prije ili poslije biti oduzeto.
Jer mi smo dio jednog velikog toka, toka njegove ljubavi iz kojega nikada nećemo ispasti, osim ako to sami želimo. Jedino je ljubav dorasla posljednjem rastanku, smrti. Štoviše, ljubav taj rastanak preobražava u novi život.
Molitva:
Bože, Ti si nam po svome Sinu obećao novu blizinu. Ne dopusti da lakomisleno i bez osjećaja živimo iz dana u dan, nego daj da uvijek budemo svjesni Tvoje prisutnosti. Daj da budemo bliski onima koji više nemaju što očekivati od života. To Te molimo po Isusu Kristu koji želi da naš život bude plodan za druge. Amen.
Preuzeto sa HKR
