MISNA ČITANJA 29.4
ČITANJA:
1 Iv 1,5-2,2
Ps 103
Mt 11,25-30
Poštovani prijatelji Molitvenik.hr-a, sve vas od srca pozdravljam, želeći vam svako dobro. Pozdravljam posebno sve vas koji ste ovog trenutka možda na svojim radnim mjestima, u školama i na fakultetima.
Na današnji dan Crkva se spominje sv. Katarine Sijenske, djevice i crkvene naučiteljice. Rođena u Sieni 1347. kao djevojčica odlazi u treći red sv. Dominika. Goreći od ljubavi prema Bogu i bližnjima, učvršćivala je slogu i mir među građanima, odvažno je branila prava i slobodu rimskog Prvosvećenika i promicala obnovu redovničkog života. Od nje su nam ostala i pisana djela bogata naukom i duhovnim životom. Umrla je 1380. godine.
Slušajući današnje prvo čitanje iz prve Ivanove poslanice, možemo čuti kako sveti pisac Boga uspoređuje sa svjetlošću u koju ne može doprijeti niti trunak mraka. I svaki koji živi u zajedništvu s Gospodinom postaje dionikom te svjetlosti. Sami smo se često mogli uvjeriti u činjenicu da odstupajući od Božjih zapovijedi činimo korak prema tami, tj. padom u stanje grijeha ta svjetlost u nama počinje gubiti svoj sjaj. Bezbroj puta možemo čuti onu uzrečicu: Pa samo smo ljudi… dakle možemo i pogriješiti ili kako volimo reći, pasti.
No, je li problem u samom padu? Padovi su naša neizbježna stvarnost, ali veći problem se događa kada se ne nastojimo podići iz svojega pada, kada se sa nastalom situacijom jednostavno pomirimo i stanemo se uspoređivati s drugima. Boga nam u našim padovima uvijek pruža svoju ruku, a na nama je da je dohvatimo, podignemo se i nastavimo kročiti dalje stazama svoga života. U nastavku teksta, sveti pisac ističe kako je u takvim trenucima bitno priznati svoju slabost. Nastojeći zataškati ograničenost svojih snaga i mogućnosti varamo sami sebe.
Zato Ivan u nastavku teksta kaže: 'Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti'. Bog ne može ne oprostiti, osim ako se sam čovjek zatvori praštanju. Zato je vrlo važno uvijek biti budan i pripravan poput mudrih djevica iz današnjeg evanđeoskog odlomka. Mudre djevice uz svoje svjetiljke uzeše i ulje u posudama, dok lude to nisu učinile. U trenutku kada dolazi zaručnik, lude djevice zapažaju da plamen na njihovim svjetiljkama postaje sve slabiji, te da se počinje gasiti.
I u ovoj prispodobi Isus upozorava nas na budnost i trajnu pripravnost, koja se može ostvariti jedino ako čovjek čitavim svojim bićem prione uz Boga. Snaga plamena na našim svjetiljkama ponajviše ovisi o nama samima. Koliko Bogu dopuštamo da uđe u naš život, te koliko dopuštamo da na nas djeluje Njegova Riječ? Pitanja su ovo s kojim smo se manje ili više puta suočili u životu. Ovakvih pitanja nisu bili pošteđeni niti sveci koje danas Crkva uzima kao uzore u predanju za Boga.
I sada se prisjećam one rečenice koju često možemo čuti u eteru našeg HKR-a, koja kaže da se svecem ne rađa, svecem se postaje. Upravo se njihova veličina očitovala u njihovoj malenosti i jednostavnosti. Stoga, hrabro prihvaćajući svoje sposobnosti, ali i nedostatke, dohvatimo Gospodinovu ispruženu ruku koja će nas voditi u svim našim životnim situacijama. U tim mislima neka vam je blagoslovljen današnji dan!
preuzeto s HKR
ČITANJA:
1 Iv 1,5-2,2
Ps 103
Mt 11,25-30
Poštovani prijatelji Molitvenik.hr-a, sve vas od srca pozdravljam, želeći vam svako dobro. Pozdravljam posebno sve vas koji ste ovog trenutka možda na svojim radnim mjestima, u školama i na fakultetima.
Na današnji dan Crkva se spominje sv. Katarine Sijenske, djevice i crkvene naučiteljice. Rođena u Sieni 1347. kao djevojčica odlazi u treći red sv. Dominika. Goreći od ljubavi prema Bogu i bližnjima, učvršćivala je slogu i mir među građanima, odvažno je branila prava i slobodu rimskog Prvosvećenika i promicala obnovu redovničkog života. Od nje su nam ostala i pisana djela bogata naukom i duhovnim životom. Umrla je 1380. godine.
Slušajući današnje prvo čitanje iz prve Ivanove poslanice, možemo čuti kako sveti pisac Boga uspoređuje sa svjetlošću u koju ne može doprijeti niti trunak mraka. I svaki koji živi u zajedništvu s Gospodinom postaje dionikom te svjetlosti. Sami smo se često mogli uvjeriti u činjenicu da odstupajući od Božjih zapovijedi činimo korak prema tami, tj. padom u stanje grijeha ta svjetlost u nama počinje gubiti svoj sjaj. Bezbroj puta možemo čuti onu uzrečicu: Pa samo smo ljudi… dakle možemo i pogriješiti ili kako volimo reći, pasti.
No, je li problem u samom padu? Padovi su naša neizbježna stvarnost, ali veći problem se događa kada se ne nastojimo podići iz svojega pada, kada se sa nastalom situacijom jednostavno pomirimo i stanemo se uspoređivati s drugima. Boga nam u našim padovima uvijek pruža svoju ruku, a na nama je da je dohvatimo, podignemo se i nastavimo kročiti dalje stazama svoga života. U nastavku teksta, sveti pisac ističe kako je u takvim trenucima bitno priznati svoju slabost. Nastojeći zataškati ograničenost svojih snaga i mogućnosti varamo sami sebe.
Zato Ivan u nastavku teksta kaže: 'Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti'. Bog ne može ne oprostiti, osim ako se sam čovjek zatvori praštanju. Zato je vrlo važno uvijek biti budan i pripravan poput mudrih djevica iz današnjeg evanđeoskog odlomka. Mudre djevice uz svoje svjetiljke uzeše i ulje u posudama, dok lude to nisu učinile. U trenutku kada dolazi zaručnik, lude djevice zapažaju da plamen na njihovim svjetiljkama postaje sve slabiji, te da se počinje gasiti.
I u ovoj prispodobi Isus upozorava nas na budnost i trajnu pripravnost, koja se može ostvariti jedino ako čovjek čitavim svojim bićem prione uz Boga. Snaga plamena na našim svjetiljkama ponajviše ovisi o nama samima. Koliko Bogu dopuštamo da uđe u naš život, te koliko dopuštamo da na nas djeluje Njegova Riječ? Pitanja su ovo s kojim smo se manje ili više puta suočili u životu. Ovakvih pitanja nisu bili pošteđeni niti sveci koje danas Crkva uzima kao uzore u predanju za Boga.
I sada se prisjećam one rečenice koju često možemo čuti u eteru našeg HKR-a, koja kaže da se svecem ne rađa, svecem se postaje. Upravo se njihova veličina očitovala u njihovoj malenosti i jednostavnosti. Stoga, hrabro prihvaćajući svoje sposobnosti, ali i nedostatke, dohvatimo Gospodinovu ispruženu ruku koja će nas voditi u svim našim životnim situacijama. U tim mislima neka vam je blagoslovljen današnji dan!
preuzeto s HKR
