MISNA ČITANJA 27.5.2015
Pripremio: fra Josip Repeša
ČITANJA:
Sir 36, 1.4-5a.10-17
Ps 179
Mk 10, 32-45
Hvaljen Isus i Marija! Mir tebi!
Gotovo svakodnevno u medijima možemo vidjeti koliko se ljudi zgražavaju nad bogatima, onima koji imaju vlast. Pri tome se najviše osuđuje neosjetljivost na događaje koji se oko njih događaju, kao da to nije njihova stvar. No, čitajući sve te natpise i razmišljanja, slušajući prigovore onih koji osuđuju nepravdu postavim si pitanje: Da li bi isti ti kritičari postupali jednako kad bi se i sami okusili bogatstva i moći? I nerijetko mogu primijetiti da bi se možda gotovo isto događalo s tim novim akterima u igri života.
Novinar koji ne priznaje privatnost gosta istovremeno traži privatnost kad njemu postave pitanje. Kritičari velikih plača ministara ili biznismena vješto skrivaju svoje sponzorske ugovore. Ipak na kraju ispadne jednako: Kad jednom osjetiš vlast i bogatstvo, to se podvuče pod kožu, samo je pitanje kako bi se sve moglo skriti, dok te ne otkriju.
Dok Isus govori o svojoj muci i smrti, učenici raspravljaju o vlasti i moći i tko bi koju poziciju mogao zauzeti. Neki od njih i pitaju Isusa mogu li dobiti željeni položaj kad on slavodobitno zavlada kao mesijanski kralj. I zato nije čudno da Petar odvraća Isusa od same pomisli na muku ili da Juda izdaje Isusa za novac, učenici se razbježali ili da dva učenika tužno odlaze prema Emausu. Svi su oni imali svoju viziju dobra u kojoj bi pronašli svoje mjesto i korist.
A Isus ne dijeli položaje, slavu i bogatstvo. Isus radije dijeli mogućnost muke i predanja, nešto od čega svi bježe. I zato pita učenike jesu li spremi piti čašu koju on pije. Ne čašu počasti i bogatstva nego poniznosti i predanja. Učenici, misleći da se radi o počasti pristaju. Isus im obećava svoju čašu ali odmah napominje da je Otac nebeski vlastan određivati položaje i počasti. Sin čovječji je pozvan i poslan služiti a ne biti onaj kome se služi.
Učenici se ljute na ovu dvojicu. A zašto? Jer su tražili previše ili su ih pretekli svojim pitanjem. Kritiziranjem uspješnih nekad više želim pronaći mrlju na njihovu uspjehu i tako ih ponizili nego istinski ih pozvati na preokret u životu. I to Isus osuđuje, jer nije u duhu njegova poslanja.
Zanimljivo je da Isus ipak živi i surađuje s onima koji nisu spremni prepoznati sve životne ponude. Čak na njima gradi budućnost svoje Crkve. Isus tim činom računa na svakog čovjeka, i na onog koji surađuje, ali i na onog tko je daleko od prave suradnje. Isus računa i ne žuri, ne odbacuje tek tako lako. Jer nikad nije kasno.
A primjera ima u izobilju: sjetimo se samo desnog razbojnika – Isus ga uvjerava na koncu života da će se vidjeti u raju, Pavao – zločinac i progonitelj kršćana – Isus ga čini apostolom naroda, i toliki drugi znani i neznani. Nitko nije izgubljen u planu Božjem, Bog na svakog računa. Bog nikad ne odbacuje čovjeka, jedino osuđuje njegov grijeh i poziva da na obraćenje. Mnogi tu ponudu prihvaćaju i uspijevaju.
Ne bih želio danas braniti one koje svi napadaju, a napasti napadače nego radije pozvati sve na suradnju u providonosnom planu Božjem. Svjesni smo svi da smo krvavi ispod kože, svjesni smo svojih pogrešaka – javnih i tajnih. I takve nas Bog voli i poziva na suradnju.
Zato mi se uistinu čini korisnije veću energiju trošiti na konkretno djelovanje u životnim situacijama nego samo propitkivanje i prozivanje onih koji su po mojem mišljenju otpadnici. Teško je prihvatiti ali i nužno: I on/ona je moj brat sestra, potrebni moje pomoći. Pozovi ih svojim dobrim primjerom na obraćenje i Bog će ti biti zahvalan. I svoju zahvalnost pretvorit će u onu životnu funkciju koja ti najbolje stoji. Mir tebi!
Pripremio: fra Josip Repeša
ČITANJA:
Sir 36, 1.4-5a.10-17
Ps 179
Mk 10, 32-45
Hvaljen Isus i Marija! Mir tebi!
Gotovo svakodnevno u medijima možemo vidjeti koliko se ljudi zgražavaju nad bogatima, onima koji imaju vlast. Pri tome se najviše osuđuje neosjetljivost na događaje koji se oko njih događaju, kao da to nije njihova stvar. No, čitajući sve te natpise i razmišljanja, slušajući prigovore onih koji osuđuju nepravdu postavim si pitanje: Da li bi isti ti kritičari postupali jednako kad bi se i sami okusili bogatstva i moći? I nerijetko mogu primijetiti da bi se možda gotovo isto događalo s tim novim akterima u igri života.
Novinar koji ne priznaje privatnost gosta istovremeno traži privatnost kad njemu postave pitanje. Kritičari velikih plača ministara ili biznismena vješto skrivaju svoje sponzorske ugovore. Ipak na kraju ispadne jednako: Kad jednom osjetiš vlast i bogatstvo, to se podvuče pod kožu, samo je pitanje kako bi se sve moglo skriti, dok te ne otkriju.
Dok Isus govori o svojoj muci i smrti, učenici raspravljaju o vlasti i moći i tko bi koju poziciju mogao zauzeti. Neki od njih i pitaju Isusa mogu li dobiti željeni položaj kad on slavodobitno zavlada kao mesijanski kralj. I zato nije čudno da Petar odvraća Isusa od same pomisli na muku ili da Juda izdaje Isusa za novac, učenici se razbježali ili da dva učenika tužno odlaze prema Emausu. Svi su oni imali svoju viziju dobra u kojoj bi pronašli svoje mjesto i korist.
A Isus ne dijeli položaje, slavu i bogatstvo. Isus radije dijeli mogućnost muke i predanja, nešto od čega svi bježe. I zato pita učenike jesu li spremi piti čašu koju on pije. Ne čašu počasti i bogatstva nego poniznosti i predanja. Učenici, misleći da se radi o počasti pristaju. Isus im obećava svoju čašu ali odmah napominje da je Otac nebeski vlastan određivati položaje i počasti. Sin čovječji je pozvan i poslan služiti a ne biti onaj kome se služi.
Učenici se ljute na ovu dvojicu. A zašto? Jer su tražili previše ili su ih pretekli svojim pitanjem. Kritiziranjem uspješnih nekad više želim pronaći mrlju na njihovu uspjehu i tako ih ponizili nego istinski ih pozvati na preokret u životu. I to Isus osuđuje, jer nije u duhu njegova poslanja.
Zanimljivo je da Isus ipak živi i surađuje s onima koji nisu spremni prepoznati sve životne ponude. Čak na njima gradi budućnost svoje Crkve. Isus tim činom računa na svakog čovjeka, i na onog koji surađuje, ali i na onog tko je daleko od prave suradnje. Isus računa i ne žuri, ne odbacuje tek tako lako. Jer nikad nije kasno.
A primjera ima u izobilju: sjetimo se samo desnog razbojnika – Isus ga uvjerava na koncu života da će se vidjeti u raju, Pavao – zločinac i progonitelj kršćana – Isus ga čini apostolom naroda, i toliki drugi znani i neznani. Nitko nije izgubljen u planu Božjem, Bog na svakog računa. Bog nikad ne odbacuje čovjeka, jedino osuđuje njegov grijeh i poziva da na obraćenje. Mnogi tu ponudu prihvaćaju i uspijevaju.
Ne bih želio danas braniti one koje svi napadaju, a napasti napadače nego radije pozvati sve na suradnju u providonosnom planu Božjem. Svjesni smo svi da smo krvavi ispod kože, svjesni smo svojih pogrešaka – javnih i tajnih. I takve nas Bog voli i poziva na suradnju.
Zato mi se uistinu čini korisnije veću energiju trošiti na konkretno djelovanje u životnim situacijama nego samo propitkivanje i prozivanje onih koji su po mojem mišljenju otpadnici. Teško je prihvatiti ali i nužno: I on/ona je moj brat sestra, potrebni moje pomoći. Pozovi ih svojim dobrim primjerom na obraćenje i Bog će ti biti zahvalan. I svoju zahvalnost pretvorit će u onu životnu funkciju koja ti najbolje stoji. Mir tebi!
