Misna čitanje 23.4
ČITANJA:
Dj 8,26-40
Ps 66
Iv 6,44-51
Poštovani prijatelji Molitvenik.hr-a, sve vas od srca pozdravljam, želeći vam svako dobro.
Današnje razmatranje započeo bih jednim pitanjem: razumijemo li danas dovoljno Božju Riječ i njezinu poruku? Zasigurno se s njome svakodnevno družimo na različite načine: u svetoj misi, u osobnoj pobožnosti, kroz različite liturgijske grupe u našim župnim zajednicama ili putem etera HKR-a.
Prethodno postavljeno pitanje, doduše drugačije formulirano, postavlja Filip u današnjem prvom čitanju Djela apostolskih, jednome Etiopljaninu dvoraninu visokog dostojanstvenika Kandake, etiopske kraljice. Filip, izdaleka ugledavši kola, pritrča im blizu i začu kako onaj Etiopljanin čita dio iz knjige proroka Izaije. Nato mu postavlja pitanje: 'Razumiješ li što čitaš?'
Ovo pitanje i danas dopire do nas, jer ako nam ga ne postavi netko drugi, postavljamo si ga sami. Razumijem li i ja Božju poruku; ono što mi Bog uistinu želi reći? Bog prije svega traži otvorenost ljudskoga srca da bi mogao dati svoga Duha onome koji želi razumjeti Njegovu Radosnu vijest. Otvorenost srca najbolje nam prikazuje Etiopljanin koji odgovara Filipu: 'Kako bih mogao znati ako me tko ne uputi?' Odgovor je ovo koji smo često mogli čuti, ali i sami izreći kada smo tražili Božju pomoć u našim životnim poteškoćama. U Etiopljaninovom odgovoru sažeta su naša pitanja.
I mi često očekujemo Filipa koji će sjesti pored nas, na našim životnim kolima, i približiti nam Božju poruku. Na samom završetku današnjeg prvog čitanja, možemo čuti kako se Etiopljanin, nakon što mu je Filip navijestio Božju Riječ, odlučio krstiti. Drugim riječima, odlučio je u svome životu intenzivno prijateljevati s Bogom. I u današnjem evanđelju čujemo kako Isus kaže: 'Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni'. Sam Bog želi nas poučiti u svojoj Riječi, u Isusu Kristu. Njegov nauk nije nekakvo instant rješenje koje će kratkoročno učiniti naš život ljepšim i boljim, nego Njegov nauk zahvaća samu dubinu ljudskoga srca i duše, zahvaća našu ljudsku bit po kojoj se očituje naša osobnost i jedinstvenost.
Zato nam Bog daje Kruh koji je sišao s neba, ono nešto što ne utažuje privremeno našu duhovnu glad, nego nas siti za vječnost. I iz konkretnoga života možemo posvjedočiti koliko nam je u našem djelovanju potrebna ta Božja prisutnost kroz riječi Svetoga Pisma, Euharistiju i sakrament ispovijedi. Mnogo se lakše tada prijeđe preko različitih teškoća i nedoumica koje nas obuzimaju.
Završavajući ovo današnje razmatranje, želio bih sve nas još jedanput potaknuti na otvorenost i poučljivost srca, jer tek tada možemo očekivati djelovanje Duha Božjega koji će i u nama pokrenuti želju da se iskustvo našega prijateljevanja s Bogom očituje onima koji, poput Etiopljanina, traže da ih se pouči! Neka vas u današnjem danu prati obilje mira, Božje prisutnosti i blagoslova!
preuzeto s Hrv katoličkog radija
ČITANJA:
Dj 8,26-40
Ps 66
Iv 6,44-51
Poštovani prijatelji Molitvenik.hr-a, sve vas od srca pozdravljam, želeći vam svako dobro.
Današnje razmatranje započeo bih jednim pitanjem: razumijemo li danas dovoljno Božju Riječ i njezinu poruku? Zasigurno se s njome svakodnevno družimo na različite načine: u svetoj misi, u osobnoj pobožnosti, kroz različite liturgijske grupe u našim župnim zajednicama ili putem etera HKR-a.
Prethodno postavljeno pitanje, doduše drugačije formulirano, postavlja Filip u današnjem prvom čitanju Djela apostolskih, jednome Etiopljaninu dvoraninu visokog dostojanstvenika Kandake, etiopske kraljice. Filip, izdaleka ugledavši kola, pritrča im blizu i začu kako onaj Etiopljanin čita dio iz knjige proroka Izaije. Nato mu postavlja pitanje: 'Razumiješ li što čitaš?'
Ovo pitanje i danas dopire do nas, jer ako nam ga ne postavi netko drugi, postavljamo si ga sami. Razumijem li i ja Božju poruku; ono što mi Bog uistinu želi reći? Bog prije svega traži otvorenost ljudskoga srca da bi mogao dati svoga Duha onome koji želi razumjeti Njegovu Radosnu vijest. Otvorenost srca najbolje nam prikazuje Etiopljanin koji odgovara Filipu: 'Kako bih mogao znati ako me tko ne uputi?' Odgovor je ovo koji smo često mogli čuti, ali i sami izreći kada smo tražili Božju pomoć u našim životnim poteškoćama. U Etiopljaninovom odgovoru sažeta su naša pitanja.
I mi često očekujemo Filipa koji će sjesti pored nas, na našim životnim kolima, i približiti nam Božju poruku. Na samom završetku današnjeg prvog čitanja, možemo čuti kako se Etiopljanin, nakon što mu je Filip navijestio Božju Riječ, odlučio krstiti. Drugim riječima, odlučio je u svome životu intenzivno prijateljevati s Bogom. I u današnjem evanđelju čujemo kako Isus kaže: 'Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni'. Sam Bog želi nas poučiti u svojoj Riječi, u Isusu Kristu. Njegov nauk nije nekakvo instant rješenje koje će kratkoročno učiniti naš život ljepšim i boljim, nego Njegov nauk zahvaća samu dubinu ljudskoga srca i duše, zahvaća našu ljudsku bit po kojoj se očituje naša osobnost i jedinstvenost.
Zato nam Bog daje Kruh koji je sišao s neba, ono nešto što ne utažuje privremeno našu duhovnu glad, nego nas siti za vječnost. I iz konkretnoga života možemo posvjedočiti koliko nam je u našem djelovanju potrebna ta Božja prisutnost kroz riječi Svetoga Pisma, Euharistiju i sakrament ispovijedi. Mnogo se lakše tada prijeđe preko različitih teškoća i nedoumica koje nas obuzimaju.
Završavajući ovo današnje razmatranje, želio bih sve nas još jedanput potaknuti na otvorenost i poučljivost srca, jer tek tada možemo očekivati djelovanje Duha Božjega koji će i u nama pokrenuti želju da se iskustvo našega prijateljevanja s Bogom očituje onima koji, poput Etiopljanina, traže da ih se pouči! Neka vas u današnjem danu prati obilje mira, Božje prisutnosti i blagoslova!
preuzeto s Hrv katoličkog radija
