MISNA ČITANJA 19.4.2015
ČITANJA:
Dj 3,13-19
Ps 4
1Iv 2,1-5a
Lk 24,35-48
Hvaljen Isus i Marija, dragi prijatelji Molitvenik.hr-a!
'''Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: 'Mir vama!' Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: 'Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.' Rekavši to, pokaza im ruke i noge.
I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: 'Imate li ovdje što za jelo?' Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: 'To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.' Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima, počevši od Jeruzalema.' Vi ste tomu svjedoci.'''
Ranih osamdesetih godina dvadesetog stoljeća građen je luksuzni hotel u centru Moskve. Pred otvorenje tog hotela tri prijateljice iz Poljske – Lidija, Agneza i Beata – dobile su sezonski posao u hotelu kao spremačice. Kad su se navečer umorne vratile u svoju hotelsku sobu, primijetile su da je netko bio u njoj: vrata ormara bila su otvorena, kovčezi otvoreni i kao na brzinu posloženi, ali ništa iz njih nije nedostajalo. Propitale su se međusobno da nije koja od njih ostavila nered u ormaru? Zaključile su da su ormar i kovčezi bili uredno ostavljeni.
Navečer sljedećega dana ponovila se ista situacija s otvorenim kovčegom, ali ni ovog puta ništa nije falilo. Lidija i Beata odlučile su sljedeći dan otići na posao, a Agneza je ostala u hotelskoj sobi, da bi otkrila tajanstvenog posjetitelja. Sakrila se iza debelog zastora i čekala.
Vrata su se ubrzo tiho otvorila, i u sobu je ušla sitna žena, sobarica tog hotela. Brzo je krenula prema ormaru, otvorila ga, izvukla kovčeg, sjela kraj njega i tamo nešto radila. Agneza se tiho došulja i, uhvativši ženu za rame, vikne: 'Uhvatila sam te! Što radiš?'
Žena se skamenila od straha i neugodnosti i gotovo kroz suze i drhtavim glasom rekla: 'Znam da dolazite iz Poljske i da imate kod sebe Bibliju. Dolazila sam prepisati nekoliko redaka da ih kod kuće mogu pročitati svome mužu i djeci, jer svi smo gladni Božje riječi. Ovdje u Rusiji veliki su progoni kršćana. Kad bi ljudi na vlasti kod nekoga u kući pronašli Bibliju ili neki kršćanski simbol, završio bi u logoru u Sibiru ili bio ubijen.'
Kolika je bila hrabrost te mlade Moskovljanke koja je riskirala svoj posao, a možda i život, ako je uhvate i optuže za krađu? Ali 'krasti' Božju riječ i hraniti njima svoju obitelj – ima li veće pravednosti i velikodušnosti? Glad za Božjom riječju je precizan pokazatelj kvalitete osobne vjere i siguran pokazatelj idem li u dobrom smjeru prema vječnosti.
ČITANJA:
Dj 3,13-19
Ps 4
1Iv 2,1-5a
Lk 24,35-48
Hvaljen Isus i Marija, dragi prijatelji Molitvenik.hr-a!
'''Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: 'Mir vama!' Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: 'Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.' Rekavši to, pokaza im ruke i noge.
I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: 'Imate li ovdje što za jelo?' Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: 'To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.' Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima, počevši od Jeruzalema.' Vi ste tomu svjedoci.'''
Ranih osamdesetih godina dvadesetog stoljeća građen je luksuzni hotel u centru Moskve. Pred otvorenje tog hotela tri prijateljice iz Poljske – Lidija, Agneza i Beata – dobile su sezonski posao u hotelu kao spremačice. Kad su se navečer umorne vratile u svoju hotelsku sobu, primijetile su da je netko bio u njoj: vrata ormara bila su otvorena, kovčezi otvoreni i kao na brzinu posloženi, ali ništa iz njih nije nedostajalo. Propitale su se međusobno da nije koja od njih ostavila nered u ormaru? Zaključile su da su ormar i kovčezi bili uredno ostavljeni.
Navečer sljedećega dana ponovila se ista situacija s otvorenim kovčegom, ali ni ovog puta ništa nije falilo. Lidija i Beata odlučile su sljedeći dan otići na posao, a Agneza je ostala u hotelskoj sobi, da bi otkrila tajanstvenog posjetitelja. Sakrila se iza debelog zastora i čekala.
Vrata su se ubrzo tiho otvorila, i u sobu je ušla sitna žena, sobarica tog hotela. Brzo je krenula prema ormaru, otvorila ga, izvukla kovčeg, sjela kraj njega i tamo nešto radila. Agneza se tiho došulja i, uhvativši ženu za rame, vikne: 'Uhvatila sam te! Što radiš?'
Žena se skamenila od straha i neugodnosti i gotovo kroz suze i drhtavim glasom rekla: 'Znam da dolazite iz Poljske i da imate kod sebe Bibliju. Dolazila sam prepisati nekoliko redaka da ih kod kuće mogu pročitati svome mužu i djeci, jer svi smo gladni Božje riječi. Ovdje u Rusiji veliki su progoni kršćana. Kad bi ljudi na vlasti kod nekoga u kući pronašli Bibliju ili neki kršćanski simbol, završio bi u logoru u Sibiru ili bio ubijen.'
Kolika je bila hrabrost te mlade Moskovljanke koja je riskirala svoj posao, a možda i život, ako je uhvate i optuže za krađu? Ali 'krasti' Božju riječ i hraniti njima svoju obitelj – ima li veće pravednosti i velikodušnosti? Glad za Božjom riječju je precizan pokazatelj kvalitete osobne vjere i siguran pokazatelj idem li u dobrom smjeru prema vječnosti.
