Misna čitanja 17.4.2015
Dragi čitatelji Molitvenik.hr-a, hvaljen Isus i Marija! Danas svima nama želim radosni susret sa živim Isusom!
''Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: 'Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?' To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: 'Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.'
Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: 'Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?' Reče Isus: 'Neka ljudi posjedaju!' A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: 'Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!' Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: 'Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!' Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.''
Djela apostolska opisuju događaje nakon silaska Duha Svetoga na apostole. Primili su oni sve Njegove darove. Prvi od njih je 'dar mudrosti', zato oni gledaju mase Božjim očima i propovijedaju uskrslog Krista s tolikom hrabrošću. To se nije sviđalo Velikom vijeću i apostoli trpe progone, do trenutka dok mudrost ponovno ne progovori iz Gamaliela: 'Kanite se tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će. Ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete'.
Gamalielu je progovorilo čudesno oslobođenje apostola iz tamnice i shvatio je, da je u pitanju Božja intervencija. Oni koji su slušali apostole bili su zaneseni njihovim naukom, jer naviještali su Radosnu vijest kao oni koji imaju vlast, a ne kao pismoznanci. Među njima je bio i Gamalijel koji je ovu cijelu situaciju počeo gledati dalekosežno. Vidio je veliko mnoštvo u Jeruzalemu, sažali se i svojom besjedom iskazuje milosrđe okupljenom narodu. Silno je želio da se židovski narod nahrani istinom o uskrslom Isusu koji je živi kruh i nosi u sebi vječni život. Na tog židovskog uglednika 'pala je Petrova sjena' i on postaje nova osoba. Po Petrovoj blizini uskrsli Isus ozdravlja Gamalielovo srce te je okupljenom mnoštvu iskazao veliko milosrđe i velikodušnost.
U silnom mnoštvu koje je slijedilo Isusa bilo je također žena i djece. Evanđelje spominje jednog dječaka 'koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice'. Po čemu je on toliko poseban, jer evanđelist Ivan spominje samo pet tisuća muškaraca? U velikom mnoštvu koje je slijedilo Isusa zbog znamenja što ih je činio na bolesnicima bio je spomenuti dječak. Možemo pretpostaviti da je Isus ozdravio njegove roditelje od neke teške bolesti. Kad se to dogodilo, dječak se sigurno našao u Isusovoj blizini, zato se i njegovo srce mijenja. On postaje milosrdan i velikodušan, tim više jer je iz blizine čuo Isusovo pitanje upućeno Filipu: 'Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?'
Dječakovi bolesni roditelji misle samo o ozdravljenju, zato je njihovo dijete uzelo nešto hrane na put, da ih barem malo utješi u bolesti. Međutim, nakon čuda ozdravljenja njegovih roditelja, iz dječakova srca nestaje svaki strah pred glađu, a Isus za njega postaje jedini autoritet, jer Mu bez bojazni daruje malo hrane koju je ponio za sebe i svoje roditelje. Zahvaljujući dječakovoj velikodušnosti, Isus čini veliko čudo. Ali kad su ljudi vidjeli čudo što ga učini Isus, htjeli su Ga zakraljiti. Međutim, On se povukao u goru, žalostan što ljudi nisu shvatili poantu.
U ovo naše vrijeme velike krize svake vrste, mnogi ljudi bi, slušajući današnje Evanđelje, poželjeli da Isus dođe, sažali se nad narodom i učini čudo, jer mnogi su gladni kruha. Kad bi se to dogodilo, vjerujem da bi Ga narod i danas želio učiniti kraljem, da ublaži patnje naroda zbog krize, besparice, bolesti i gladi. Uskrsli Isus i danas obilazi naše gradove i sela, samo što Ga mi često ne vidimo, jer smo sličniji onima koji su Ga htjeli učiniti kraljem, nego onima koji Ga traže jer je Sin Božji. On ne želi biti kralj prehrambene industrije, nego kralj ljudskih srdaca.
Kada čujemo odlomak Evanđelja kako Isus čudesno hrani pet tisuća ljudi, redovito mislimo da se radi o slici primanja pričesti. Možda i jest. Ali krivo je što iz toga izvlačimo zaključak da je dovoljno redovito ići na svetu misu i primati pričest, da bi se ispunili sve zahtjeve koje je Isus postavio pred nas. Evanđelje nije samo lijepa priča nego poticaj na djelovanje.
Zato nam poručuje da Isusa u pričesti dodirujemo vjerom i naše srce će postati milosrdno, velikodušno i spremno na dijeljenje. Nahranjeno mnoštvo i dvanaest punih košara ulomaka što je ostalo od pet kruhova i dvije ribice nije Božje čudo. Božja svemoć se nikada ne može staviti u službu naše lijenosti, a još manje u službu naše sebičnosti. Čudo se dogodilo zahvaljujući suradnji Isusa i čovjeka.
Isus je svojim čudom htio usaditi narodu vjeru u sebe i najaviti dolazak Božjeg kraljevstva. A mi koji smo svakodnevno u Isusovoj blizini kod euharistijskog stola i blagujemo Ga, postali smo oblikovani po Isusovoj mjeri, a ona je milosrđe i velikodušnost prema potrebitima. Milosrđe i velikodušnost su precizni pokazatelj naše vjere i pokazatelj da je Kraljevstvo Božje među nama. Kako u Isusovo, tako i u ovo naše vrijeme, svuda oko nas postoji silno mnoštvo gladno živoga kruha Božje ljubavi i naše dobrote. Dajmo im jesti do sitosti.
Dragi čitatelji Molitvenik.hr-a, hvaljen Isus i Marija! Danas svima nama želim radosni susret sa živim Isusom!
''Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: 'Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?' To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: 'Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.'
Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: 'Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?' Reče Isus: 'Neka ljudi posjedaju!' A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: 'Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!' Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: 'Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!' Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.''
Djela apostolska opisuju događaje nakon silaska Duha Svetoga na apostole. Primili su oni sve Njegove darove. Prvi od njih je 'dar mudrosti', zato oni gledaju mase Božjim očima i propovijedaju uskrslog Krista s tolikom hrabrošću. To se nije sviđalo Velikom vijeću i apostoli trpe progone, do trenutka dok mudrost ponovno ne progovori iz Gamaliela: 'Kanite se tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će. Ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete'.
Gamalielu je progovorilo čudesno oslobođenje apostola iz tamnice i shvatio je, da je u pitanju Božja intervencija. Oni koji su slušali apostole bili su zaneseni njihovim naukom, jer naviještali su Radosnu vijest kao oni koji imaju vlast, a ne kao pismoznanci. Među njima je bio i Gamalijel koji je ovu cijelu situaciju počeo gledati dalekosežno. Vidio je veliko mnoštvo u Jeruzalemu, sažali se i svojom besjedom iskazuje milosrđe okupljenom narodu. Silno je želio da se židovski narod nahrani istinom o uskrslom Isusu koji je živi kruh i nosi u sebi vječni život. Na tog židovskog uglednika 'pala je Petrova sjena' i on postaje nova osoba. Po Petrovoj blizini uskrsli Isus ozdravlja Gamalielovo srce te je okupljenom mnoštvu iskazao veliko milosrđe i velikodušnost.
U silnom mnoštvu koje je slijedilo Isusa bilo je također žena i djece. Evanđelje spominje jednog dječaka 'koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice'. Po čemu je on toliko poseban, jer evanđelist Ivan spominje samo pet tisuća muškaraca? U velikom mnoštvu koje je slijedilo Isusa zbog znamenja što ih je činio na bolesnicima bio je spomenuti dječak. Možemo pretpostaviti da je Isus ozdravio njegove roditelje od neke teške bolesti. Kad se to dogodilo, dječak se sigurno našao u Isusovoj blizini, zato se i njegovo srce mijenja. On postaje milosrdan i velikodušan, tim više jer je iz blizine čuo Isusovo pitanje upućeno Filipu: 'Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?'
Dječakovi bolesni roditelji misle samo o ozdravljenju, zato je njihovo dijete uzelo nešto hrane na put, da ih barem malo utješi u bolesti. Međutim, nakon čuda ozdravljenja njegovih roditelja, iz dječakova srca nestaje svaki strah pred glađu, a Isus za njega postaje jedini autoritet, jer Mu bez bojazni daruje malo hrane koju je ponio za sebe i svoje roditelje. Zahvaljujući dječakovoj velikodušnosti, Isus čini veliko čudo. Ali kad su ljudi vidjeli čudo što ga učini Isus, htjeli su Ga zakraljiti. Međutim, On se povukao u goru, žalostan što ljudi nisu shvatili poantu.
U ovo naše vrijeme velike krize svake vrste, mnogi ljudi bi, slušajući današnje Evanđelje, poželjeli da Isus dođe, sažali se nad narodom i učini čudo, jer mnogi su gladni kruha. Kad bi se to dogodilo, vjerujem da bi Ga narod i danas želio učiniti kraljem, da ublaži patnje naroda zbog krize, besparice, bolesti i gladi. Uskrsli Isus i danas obilazi naše gradove i sela, samo što Ga mi često ne vidimo, jer smo sličniji onima koji su Ga htjeli učiniti kraljem, nego onima koji Ga traže jer je Sin Božji. On ne želi biti kralj prehrambene industrije, nego kralj ljudskih srdaca.
Kada čujemo odlomak Evanđelja kako Isus čudesno hrani pet tisuća ljudi, redovito mislimo da se radi o slici primanja pričesti. Možda i jest. Ali krivo je što iz toga izvlačimo zaključak da je dovoljno redovito ići na svetu misu i primati pričest, da bi se ispunili sve zahtjeve koje je Isus postavio pred nas. Evanđelje nije samo lijepa priča nego poticaj na djelovanje.
Zato nam poručuje da Isusa u pričesti dodirujemo vjerom i naše srce će postati milosrdno, velikodušno i spremno na dijeljenje. Nahranjeno mnoštvo i dvanaest punih košara ulomaka što je ostalo od pet kruhova i dvije ribice nije Božje čudo. Božja svemoć se nikada ne može staviti u službu naše lijenosti, a još manje u službu naše sebičnosti. Čudo se dogodilo zahvaljujući suradnji Isusa i čovjeka.
Isus je svojim čudom htio usaditi narodu vjeru u sebe i najaviti dolazak Božjeg kraljevstva. A mi koji smo svakodnevno u Isusovoj blizini kod euharistijskog stola i blagujemo Ga, postali smo oblikovani po Isusovoj mjeri, a ona je milosrđe i velikodušnost prema potrebitima. Milosrđe i velikodušnost su precizni pokazatelj naše vjere i pokazatelj da je Kraljevstvo Božje među nama. Kako u Isusovo, tako i u ovo naše vrijeme, svuda oko nas postoji silno mnoštvo gladno živoga kruha Božje ljubavi i naše dobrote. Dajmo im jesti do sitosti.
