
MISNA ČITANJA- Uzašašće Gospodinovo
[ 14.5.2015. ]Pripremio: vlč. Danijel Dukić
ČITANJA:
Dj 1,1-11
Ps 47
Ef 1,17-23 (ili: Ef 4,1-13)
Mk 16,15-20
Drage prijateljice i prijatelji, sestre i braćo u Kristu!
Crkva danas slavi veliku i važnu svetkovinu! Svetkovina je to koja ljude može na prvi pogled zbuniti jer se postavlja pitanje zašto slaviti događaj kojim je uskrsli Isus napustio svoje učenike i prestao biti prisutan na onako jasan način kako je to bio do tada. Dok je Isus bio na zemlji, ukazivao se, ulijevao učenicima nadu, sve je bilo lakše. Kada je uzašao na nebo oni su ostali zbunjeni, sami, zatečeni neobičnošću prizora uzašašća, ali i prazninom neba u koje su ostali gledati, s velikim pitanjem što im je sada činiti.
Kako je to izgledalo, poslušajmo u današnjem odlomku iz evanđelja po Marku: ''U ono vrijeme: Isus se ukaza jedanaestorici i reče im: 'Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.' I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.''
Vjerujem da sada, nakon što smo poslušali evanđeoski odlomak, postajemo svjesni da ovaj događaj ima razloga biti praćen radošću i slavljem. Isusovo uzašašće važno je za njega samog, ali i za apostole i sve Isusove sljedbenike. Isus se konačno vraća na nebo, u slavu koja mu oduvijek pripada i koje se bio odrekao kako bi proboravio na zemlji, kao čovjek koji će ostvarujući savršenu ljubav doživjeti osudu i smrt. Svaki čovjek koji ljubi Isusa Krista i koji se raduje njegovu dolasku na ovaj svijet, što slavimo u Božiću, sigurno osjeća radost što je Isus vraćen tamo gdje će biti u slavi koja mu pripada, a koju mu svijet nije htio priznati.
Ovaj događaj važan je i za apostole i Isusove sljedbenike bez obzira na vrijeme u kojem oni živjeli. Oni se sjećaju Isusovih riječi da će on biti s njima u sve dane do svršetka svijeta, da će im poslati Branitelja, Duha Istine, koji samo što nije došao kako bi se rodila Crkva. Događajem uzašašća učenicima je dana čast da svojim očima vide ispunjenje Isusove objave Boga koji je svemoćan, jači od ljudske zločestoće i strahote smrti.
Time je počelo vrijeme u kojem će Bog svoju snagu u svijetu pokazivati kroz slabe, siromašne, progonjene, krotke i gladne pravednosti. Ista ta zajednica, Crkva, tijelo Kristovo, sastojat će se i od grešnika; u mnogim će se svojim članovima spoticati i urušavati, ali se i obnavljati svjesna da ima blago Duha Svetoga. 'To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas', kako je apostol Pavao poručio grešnicima grada Korinta.
Danas se radujemo što je naš Stvoritelj slobodi svakog čovjeka dao nov naglasak i dostojanstvo. Zadaća koja je bila povjerena njegovom Sinu, sada je povjerena ljudima koji će u kreativnoj otvorenosti Duhu prepoznavati Božju volju koja se želi ostvarivati. Svakome pak od nas koji danas slavimo svetkovinu Uzašašća Gospodinovog, neka ovo bude dan kada ćemo povećati svoju budnost i osjetljivost za odgovornost koju nam je nebeski Otac predao u ruke koje tako postaju sredstva za širenje Njegove ljubavi prema svakom čovjeku.
[ 14.5.2015. ]Pripremio: vlč. Danijel Dukić
ČITANJA:
Dj 1,1-11
Ps 47
Ef 1,17-23 (ili: Ef 4,1-13)
Mk 16,15-20
Drage prijateljice i prijatelji, sestre i braćo u Kristu!
Crkva danas slavi veliku i važnu svetkovinu! Svetkovina je to koja ljude može na prvi pogled zbuniti jer se postavlja pitanje zašto slaviti događaj kojim je uskrsli Isus napustio svoje učenike i prestao biti prisutan na onako jasan način kako je to bio do tada. Dok je Isus bio na zemlji, ukazivao se, ulijevao učenicima nadu, sve je bilo lakše. Kada je uzašao na nebo oni su ostali zbunjeni, sami, zatečeni neobičnošću prizora uzašašća, ali i prazninom neba u koje su ostali gledati, s velikim pitanjem što im je sada činiti.
Kako je to izgledalo, poslušajmo u današnjem odlomku iz evanđelja po Marku: ''U ono vrijeme: Isus se ukaza jedanaestorici i reče im: 'Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.' I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.''
Vjerujem da sada, nakon što smo poslušali evanđeoski odlomak, postajemo svjesni da ovaj događaj ima razloga biti praćen radošću i slavljem. Isusovo uzašašće važno je za njega samog, ali i za apostole i sve Isusove sljedbenike. Isus se konačno vraća na nebo, u slavu koja mu oduvijek pripada i koje se bio odrekao kako bi proboravio na zemlji, kao čovjek koji će ostvarujući savršenu ljubav doživjeti osudu i smrt. Svaki čovjek koji ljubi Isusa Krista i koji se raduje njegovu dolasku na ovaj svijet, što slavimo u Božiću, sigurno osjeća radost što je Isus vraćen tamo gdje će biti u slavi koja mu pripada, a koju mu svijet nije htio priznati.
Ovaj događaj važan je i za apostole i Isusove sljedbenike bez obzira na vrijeme u kojem oni živjeli. Oni se sjećaju Isusovih riječi da će on biti s njima u sve dane do svršetka svijeta, da će im poslati Branitelja, Duha Istine, koji samo što nije došao kako bi se rodila Crkva. Događajem uzašašća učenicima je dana čast da svojim očima vide ispunjenje Isusove objave Boga koji je svemoćan, jači od ljudske zločestoće i strahote smrti.
Time je počelo vrijeme u kojem će Bog svoju snagu u svijetu pokazivati kroz slabe, siromašne, progonjene, krotke i gladne pravednosti. Ista ta zajednica, Crkva, tijelo Kristovo, sastojat će se i od grešnika; u mnogim će se svojim članovima spoticati i urušavati, ali se i obnavljati svjesna da ima blago Duha Svetoga. 'To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas', kako je apostol Pavao poručio grešnicima grada Korinta.
Danas se radujemo što je naš Stvoritelj slobodi svakog čovjeka dao nov naglasak i dostojanstvo. Zadaća koja je bila povjerena njegovom Sinu, sada je povjerena ljudima koji će u kreativnoj otvorenosti Duhu prepoznavati Božju volju koja se želi ostvarivati. Svakome pak od nas koji danas slavimo svetkovinu Uzašašća Gospodinovog, neka ovo bude dan kada ćemo povećati svoju budnost i osjetljivost za odgovornost koju nam je nebeski Otac predao u ruke koje tako postaju sredstva za širenje Njegove ljubavi prema svakom čovjeku.