MISNA ČITANJA 11.5.2015
Pripremio: vlč. Danijel Dukić
ČITANJA:
Dj 16,11-15
Ps 149
Iv 15,26 – 16,4a
Drage sestre i braćo u Kristu!
Često se pitam tko ima veći utjecaj u društvu: vjernici ili ateisti? Dok slušam vijesti koje nas pogađaju – o pljačkama, ratovima, korupciji, kulturi smrti u kojoj se onima bez glasa ne priznaje ljudsko dostojanstvo, znam se zabrinuti jer se čini kao da kršćani ne ostavljaju trag u ovome svijetu. Osim toga, svako malo događaju se ratovi, često i takozvani sveti ratovi, među pripadnicima različitih religija. Pritom se svi pozivaju na Boga kojem su vjerni i u čije ime vode svoje ratove.
Gdje su u svemu tome kršćani? Kakav trag ostavljaju na ovom svijetu? Jesu li kršćani preblagi u svom nastojanju ili bi trebali biti agresivniji? Je li moguće zalutati u zabludu i lažnu uvjerenost da smo na pravome putu? Je li odnos s Isusom samo sjećanje na osobu koja je prije 2000 godina čudesno hodala ovom zemljom, ili smo s tom osobom i dalje nekako povezani? Hoće li se naša ispravnost prepoznavati u odobravanju i pljesku koji će nam svijet davati kada činimo nešto dobro, ili ćemo nailaziti na otpor toga istog svijeta?
Da bismo došli do odgovora, važno je čuti što sam Isus kaže svojim sljedbenicima. Poslušajmo zato odlomak iz evanđelja po Ivanu: ''U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: 'A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom. To sam vam govorio da se ne sablaznite. Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao.''
Isus je jasno pokazao da je došao na svijet kako bi ljudima donio spasenje od grijeha i smrti, a one koji Mu vjeruju, pozvao je na nasljedovanje. To nasljedovanje Isusa je hod za osobom koja je živa, ali i više od toga. Ta osoba živi božansku slavu u zajedništvu s Ocem i Duhom Svetim. S Isusom ostajemo povezani upravo preko Duha Svetoga kojega on naziva Braniteljem i Duhom Istine kojega će nam On poslati. Ujedno Isus daje upozorenje da će Njegove nasljedovatelje čekati napadi u obliku izopćenja, čak i ubojstava, od strane onih koji ne poznaju ni Oca ni njega. Oni koji će ih ubijati mislit će da tako služe Bogu.
Ova evanđeoska poruka potrebna je i današnjim nasljedovateljima Isusa Krista! Njegove riječi pomažu razumjeti otpor svijeta prema kršćanima koji njeguju Isusov način djelovanja. Kao što su farizeji u Isusovo vrijeme bili uvjereni u apsolutnu ispravnost svoga načina štovanja Boga, tako su uporni i današnji štovatelji bogova materijalističkog društva. U takvom društvu prirodnu ljudsku glad za Apsolutnim nastoji se zadovoljiti prozaičnim rješenjima čija vrijednost ovisi o količini novca, stupnju luksuza, ugleda ili prisutnosti u medijima komuniciranja.
Djelovanje koje se nudi nama kršćanima naizgled je siromašnije, a podrazumijeva postupanje u skladu sa Duhom Svetim koji je nježan poput blagog lahora, ali i konkretan i vruć poput moćnog ognja. To je djelovanje u kojem sveti rat protiv grijeha vodimo istinom, molitvom i ljubavlju prema svim ljudima, uključujući i one koji nas progone. Otpor svijeta ne smije nam biti neugodno iznenađenje i uzrok razočaranja, nego prilika da, vjerni svome Spasitelju, dopustimo Duhu da kroz naš život puše i donosi svijetu znak da je svemogući Bog na djelu.
Pripremio: vlč. Danijel Dukić
ČITANJA:
Dj 16,11-15
Ps 149
Iv 15,26 – 16,4a
Drage sestre i braćo u Kristu!
Često se pitam tko ima veći utjecaj u društvu: vjernici ili ateisti? Dok slušam vijesti koje nas pogađaju – o pljačkama, ratovima, korupciji, kulturi smrti u kojoj se onima bez glasa ne priznaje ljudsko dostojanstvo, znam se zabrinuti jer se čini kao da kršćani ne ostavljaju trag u ovome svijetu. Osim toga, svako malo događaju se ratovi, često i takozvani sveti ratovi, među pripadnicima različitih religija. Pritom se svi pozivaju na Boga kojem su vjerni i u čije ime vode svoje ratove.
Gdje su u svemu tome kršćani? Kakav trag ostavljaju na ovom svijetu? Jesu li kršćani preblagi u svom nastojanju ili bi trebali biti agresivniji? Je li moguće zalutati u zabludu i lažnu uvjerenost da smo na pravome putu? Je li odnos s Isusom samo sjećanje na osobu koja je prije 2000 godina čudesno hodala ovom zemljom, ili smo s tom osobom i dalje nekako povezani? Hoće li se naša ispravnost prepoznavati u odobravanju i pljesku koji će nam svijet davati kada činimo nešto dobro, ili ćemo nailaziti na otpor toga istog svijeta?
Da bismo došli do odgovora, važno je čuti što sam Isus kaže svojim sljedbenicima. Poslušajmo zato odlomak iz evanđelja po Ivanu: ''U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: 'A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom. To sam vam govorio da se ne sablaznite. Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao.''
Isus je jasno pokazao da je došao na svijet kako bi ljudima donio spasenje od grijeha i smrti, a one koji Mu vjeruju, pozvao je na nasljedovanje. To nasljedovanje Isusa je hod za osobom koja je živa, ali i više od toga. Ta osoba živi božansku slavu u zajedništvu s Ocem i Duhom Svetim. S Isusom ostajemo povezani upravo preko Duha Svetoga kojega on naziva Braniteljem i Duhom Istine kojega će nam On poslati. Ujedno Isus daje upozorenje da će Njegove nasljedovatelje čekati napadi u obliku izopćenja, čak i ubojstava, od strane onih koji ne poznaju ni Oca ni njega. Oni koji će ih ubijati mislit će da tako služe Bogu.
Ova evanđeoska poruka potrebna je i današnjim nasljedovateljima Isusa Krista! Njegove riječi pomažu razumjeti otpor svijeta prema kršćanima koji njeguju Isusov način djelovanja. Kao što su farizeji u Isusovo vrijeme bili uvjereni u apsolutnu ispravnost svoga načina štovanja Boga, tako su uporni i današnji štovatelji bogova materijalističkog društva. U takvom društvu prirodnu ljudsku glad za Apsolutnim nastoji se zadovoljiti prozaičnim rješenjima čija vrijednost ovisi o količini novca, stupnju luksuza, ugleda ili prisutnosti u medijima komuniciranja.
Djelovanje koje se nudi nama kršćanima naizgled je siromašnije, a podrazumijeva postupanje u skladu sa Duhom Svetim koji je nježan poput blagog lahora, ali i konkretan i vruć poput moćnog ognja. To je djelovanje u kojem sveti rat protiv grijeha vodimo istinom, molitvom i ljubavlju prema svim ljudima, uključujući i one koji nas progone. Otpor svijeta ne smije nam biti neugodno iznenađenje i uzrok razočaranja, nego prilika da, vjerni svome Spasitelju, dopustimo Duhu da kroz naš život puše i donosi svijetu znak da je svemogući Bog na djelu.
