GDJE ĆE NJEGOVA DUŠA???-svjedočanstvo naše čitateljice
Ovo je priča o Milosti našega Oca nebeskog i Njegova sina Isusa Krista.Dokaz da je veča Njegova Milost nego svi naši grijesi i propusti,da nas silno voli i sluša naše vapaje....Odgojena sam u katoličkoj obitelji u kojoj se sve radilo po propisima...krštenje,pričest,krizma vjenčanje...ali nikada se baš puno nije govorilo o Bogu niti su nas roditelji upućivali da se nedjeljom mora ići na Misu...pogotovo moj otac. On je psovao Boga,onako iz navike,nije išao u crkvu i nije se ispovijedao od svog vjenčanja,ali nikad nije ručao da se nije prekrižio. Prije godinu dana mu je dijagnosticiran karcinom pluća. Operiran je,krenule su kemoterapije i sve je to nekako išlo 10 mjeseci...a onda je nestalo teka,sve je teže disao.Doktori su nam rekli da je blizu kraj.Mene je uhvatio očaj što je neispovjeđen i slalno mi se motalo po glavi ako umre tako ja ću se cjeli život pitati gdje je njegova duša. Jednom mu je moja teta spomenila svećenika a on se razljutio i pitao mislimo li da će on umrijeti??? Nisam znala kako bi pitala ga ponovno. Tri tjedna prije nego što će umrijeti odvezli smo ga u bolnicu jer više nije mogao bez kisika. Na sam Božić smo mu bili u posjeti ali on nije bio svjestan. Mama je tada rekla sestrama da pozovu svećenika. Svećenik je došao to popodne a tata je bio svjestan. Svećenik ga upitao Fabijane želiš li se ispovjediti a on veselo klimao glavo DA i pokazao na grlo da ne može govoriti.Tada mu je svećenik rekao,znam,ti se pokaj u sebi a ja ću moliti za tebe..Cijelo vrijeme je bio svjestan,pričestio se i primio bolesničko pomazanje. Sutradan mu dođoše sestre,brat,nečaci..Nitko prije toga nije smio dolaziti jer su posjete bile zabranjene radi gripe.Svi se stisli oko njegovog kreveta a on sav sretan ih gleda...Tu noć,u tri sata iza ponoći je umro.Došao dan sahrane a ja se tješim što se ispovjedao i hrabrim samu sebe za trenutak kada ću ga vidjeti.dovezli ga,otvorili,meni noge od olova,teško prilazim škrinji..odjednom čujem gdje me sesta zove..Dođi seko vidi tatu on se smiješi...Kada sam se približila i vidjela njegovo lice kroz glavu mi je prohujila pomisao Bože dragi...tata pa ti si u raju..on se doslovce smiješio,pozdravljen s nama,izmiren s Bogom..izgledao je blaženo..i pola moje tuge je nestalo. Tiho sam zahvalila Bogu na odgovoru na moja pitanja gdje će njegova duša...
Ovo je priča o Milosti našega Oca nebeskog i Njegova sina Isusa Krista.Dokaz da je veča Njegova Milost nego svi naši grijesi i propusti,da nas silno voli i sluša naše vapaje....Odgojena sam u katoličkoj obitelji u kojoj se sve radilo po propisima...krštenje,pričest,krizma vjenčanje...ali nikada se baš puno nije govorilo o Bogu niti su nas roditelji upućivali da se nedjeljom mora ići na Misu...pogotovo moj otac. On je psovao Boga,onako iz navike,nije išao u crkvu i nije se ispovijedao od svog vjenčanja,ali nikad nije ručao da se nije prekrižio. Prije godinu dana mu je dijagnosticiran karcinom pluća. Operiran je,krenule su kemoterapije i sve je to nekako išlo 10 mjeseci...a onda je nestalo teka,sve je teže disao.Doktori su nam rekli da je blizu kraj.Mene je uhvatio očaj što je neispovjeđen i slalno mi se motalo po glavi ako umre tako ja ću se cjeli život pitati gdje je njegova duša. Jednom mu je moja teta spomenila svećenika a on se razljutio i pitao mislimo li da će on umrijeti??? Nisam znala kako bi pitala ga ponovno. Tri tjedna prije nego što će umrijeti odvezli smo ga u bolnicu jer više nije mogao bez kisika. Na sam Božić smo mu bili u posjeti ali on nije bio svjestan. Mama je tada rekla sestrama da pozovu svećenika. Svećenik je došao to popodne a tata je bio svjestan. Svećenik ga upitao Fabijane želiš li se ispovjediti a on veselo klimao glavo DA i pokazao na grlo da ne može govoriti.Tada mu je svećenik rekao,znam,ti se pokaj u sebi a ja ću moliti za tebe..Cijelo vrijeme je bio svjestan,pričestio se i primio bolesničko pomazanje. Sutradan mu dođoše sestre,brat,nečaci..Nitko prije toga nije smio dolaziti jer su posjete bile zabranjene radi gripe.Svi se stisli oko njegovog kreveta a on sav sretan ih gleda...Tu noć,u tri sata iza ponoći je umro.Došao dan sahrane a ja se tješim što se ispovjedao i hrabrim samu sebe za trenutak kada ću ga vidjeti.dovezli ga,otvorili,meni noge od olova,teško prilazim škrinji..odjednom čujem gdje me sesta zove..Dođi seko vidi tatu on se smiješi...Kada sam se približila i vidjela njegovo lice kroz glavu mi je prohujila pomisao Bože dragi...tata pa ti si u raju..on se doslovce smiješio,pozdravljen s nama,izmiren s Bogom..izgledao je blaženo..i pola moje tuge je nestalo. Tiho sam zahvalila Bogu na odgovoru na moja pitanja gdje će njegova duša...
