Đavolska lukavost
Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša.
I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.
Tada mu pristupi napasnik i reče:
„Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.”
A on odgovori: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu,
nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.”
Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama
i reče mu: „Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je:
Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi
da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.”
Isus mu kaza: „Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!”
Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i
pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče:
„Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.”
Tada mu reče Isus: „Odlazi, Sotono! Ta pisano je:
Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!”
Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
(Mt 4, 1-11)
Ovdje smo pred trima kušnjama koje će na neki način sažeti dramu povijesti cijelog čovječanstva, što će je Isus uzeti na sebe i nositi. One se najprije odnose na tri molbe iz Oče Naša: „Ako si Sin Božji,reci da ovo kamenje postane kruhom” odnosi se na: „kruh naš svagdanji daj nam danas”. Zatim, kada Đavao povede Isusa na vrh Hrama da na silu i lukavo nameće ostvarenje Božjeg obećanja, vidimo da u molitvi kažemo: „Budi volja tvoja”; Božja volja, ne moja. Na kraju Đavao poklanja sva kraljevstva svijeta ako Kraljevstvo Ljubavi, Istine, Mira. Bez dvojbe, osim Euharistije, molitva Oče naš molitva je par excellence, a iskušenje u pustinji se pokazuje kao nijekanje takve molitve.
Đavolja mrežaMjesta koja je Đavao izabrao tradicionalna su mjesta teofanije, Božje objave: Pustinja, Hram i Gora (Brdo). Tako on nama često prikazuje uzvišena mjesta, naizgled normalna i pobožna, da bi nas dobio u svoju mrežu. To znači da i one stvari, oni darovi koje imamo od Boga ponekad mogu postati sredstva borbe protiv samog Darovatelja, umjesto da Mu se ponizno zahvaljujemo na darovima. Oprez!
U prvom iskušenju Đavao inzistira na kruhu. Ovdje sveti Matej ističe duhovnu dimenziju i izazov naših materijalnih gladi. Đavao se diskretno suprostavlja jedinstvenom Kruhu. Ovdje kruh neće postati Tijelo Kristovo, nego će kamenje postati đavlov kruh. Time Đavao želi otvoriti prvi fast-food u pustinji znajući da smo svi gladni kruha. On miluje upravo tamo gdje nam najbolje godi. On iskorištava ono što nas dosta privlači, koliko god pobožno bilo. To može biti molitva krunice, npr. do te mjere da mrzimo nametljivog susjeda koji traži pomoć i sprečava nas razmatrati Pohod Elizabeti. Oprez! Sveti Otac Benedikt XVI. u svojoj knjizi Isus iz Nazareta zgodno nam kaže: „Bit kušnje čini i njezin moralni vid: ona nas ne
poziva izravno da počinimo zlo, to bi bilo odveć drsko i prozirno. Ona se pretvara da nam pokazuje bolje: konačno odbaciti ustranu iluzije i aktivno se posvetiti popravljanju svijeta. Osim toga, ona se predstavlja kao zatijevanje istinskoga realizma: stvarno je ono pojavno – moć i kruh; Božje su stvari naspram tomu nestvarne, svijet manje vrijedan, koji zapravo nije ni potreban.” (Verbum, Split 2008., str. 46.)
Napasnikova logikaNapasnik se pokazuje kao dobar poznavatelj Svetog Pisma. Biblijski odlomci koje navodi nisu sotonski redci, nego sotonsko iskorištavanje biblijskih redaka. Ima i danas dosta takvih! Korištenje Biblije postaje đavlovski čin ako se ne odvija u Božjem Milosrđu, jer se naizgled možemo povezati s pisanom riječju kako bismo bolje izgubili živu Riječ. Ne dopusti da znanje postane imanje ili moć, nego iz znanja budi i ljubi! Zato upoznaj duh Svetog Pisma! Time možemo shvatiti koliko je Napasnikovo razmišljanje otrovno. Kod njega je uvijek najprije želudac (kruh), zatim Riječ. Uostalom, sablazno je nekome pokloniti kamenje umjesto kruha. Ta sablazan slična je Judinoj u Betaniji: „Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?” (Iv 12, 5) Zato se prodaje Riječ za samo trideset denara. No, često zaboravljamo da je metoda kruha i igara politika kraljeva kojom se sprečava pobuna naroda. Napasnik hoće biti veliki „crkveni” Pekar. Bogu hvala, nije uspio! Kada bi se Crkva bavila samo kruhom, poistovjetila bi se, ni više ni manje, vremenitoj i prolaznoj vlasti, a čovjek bi bio jednak životnji. Danas, kada treba živjeti samo u jaslama – u pekari, nije čudno zašto bi trebalo poštivati nedjelju, tj. slaviti Riječ koja izlazi iz Božjih usta?
Napasnikova logika jednostavno kaže: „Baci se dolje!” Bog je jak, svemoćan. Nemoj slušati siromaha koji kuca, nego samo moli! Posti, moli i ne radi ništa! Budi Marija do Isusovih nogu i mrzi Martu koja se uznemiruje i brine za mnoge, zanemari sitne svakodnevne obveze koje su zapravo područja izgubljenih i malih ljudi. Budi velik! Ti si stvoren za uzvišene poslove, ti si sin ili kći Boga Svevišnjega!
No, Stovoritelj ti ipak šapće da predanje Njemu ne znači mrtvilo, nego sabrano djelovanje, bavljenje sitnim ali bitnim i spasonosnim stvarima. Što si bliže olujama, još bolje plovi tvoja barka jer je u njoj On. I kada te Bog kroz patnju napne k svom srcu, on te želi učiniti vrhom strelice te da ideš još dalje, većim i sigurnijim korakom bližnjemu. Dopustiti mu da djeluje s nama i preko nas znači: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!
Preuzeto ljubaznošću Kršćanske sadašnjosti iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu".Autor: vlč. Odilon-Gbenoukpo Singbo
Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša.
I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.
Tada mu pristupi napasnik i reče:
„Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.”
A on odgovori: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu,
nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.”
Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama
i reče mu: „Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je:
Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi
da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.”
Isus mu kaza: „Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!”
Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i
pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče:
„Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.”
Tada mu reče Isus: „Odlazi, Sotono! Ta pisano je:
Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!”
Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
(Mt 4, 1-11)
Ovdje smo pred trima kušnjama koje će na neki način sažeti dramu povijesti cijelog čovječanstva, što će je Isus uzeti na sebe i nositi. One se najprije odnose na tri molbe iz Oče Naša: „Ako si Sin Božji,reci da ovo kamenje postane kruhom” odnosi se na: „kruh naš svagdanji daj nam danas”. Zatim, kada Đavao povede Isusa na vrh Hrama da na silu i lukavo nameće ostvarenje Božjeg obećanja, vidimo da u molitvi kažemo: „Budi volja tvoja”; Božja volja, ne moja. Na kraju Đavao poklanja sva kraljevstva svijeta ako Kraljevstvo Ljubavi, Istine, Mira. Bez dvojbe, osim Euharistije, molitva Oče naš molitva je par excellence, a iskušenje u pustinji se pokazuje kao nijekanje takve molitve.
Đavolja mrežaMjesta koja je Đavao izabrao tradicionalna su mjesta teofanije, Božje objave: Pustinja, Hram i Gora (Brdo). Tako on nama često prikazuje uzvišena mjesta, naizgled normalna i pobožna, da bi nas dobio u svoju mrežu. To znači da i one stvari, oni darovi koje imamo od Boga ponekad mogu postati sredstva borbe protiv samog Darovatelja, umjesto da Mu se ponizno zahvaljujemo na darovima. Oprez!
U prvom iskušenju Đavao inzistira na kruhu. Ovdje sveti Matej ističe duhovnu dimenziju i izazov naših materijalnih gladi. Đavao se diskretno suprostavlja jedinstvenom Kruhu. Ovdje kruh neće postati Tijelo Kristovo, nego će kamenje postati đavlov kruh. Time Đavao želi otvoriti prvi fast-food u pustinji znajući da smo svi gladni kruha. On miluje upravo tamo gdje nam najbolje godi. On iskorištava ono što nas dosta privlači, koliko god pobožno bilo. To može biti molitva krunice, npr. do te mjere da mrzimo nametljivog susjeda koji traži pomoć i sprečava nas razmatrati Pohod Elizabeti. Oprez! Sveti Otac Benedikt XVI. u svojoj knjizi Isus iz Nazareta zgodno nam kaže: „Bit kušnje čini i njezin moralni vid: ona nas ne
poziva izravno da počinimo zlo, to bi bilo odveć drsko i prozirno. Ona se pretvara da nam pokazuje bolje: konačno odbaciti ustranu iluzije i aktivno se posvetiti popravljanju svijeta. Osim toga, ona se predstavlja kao zatijevanje istinskoga realizma: stvarno je ono pojavno – moć i kruh; Božje su stvari naspram tomu nestvarne, svijet manje vrijedan, koji zapravo nije ni potreban.” (Verbum, Split 2008., str. 46.)
Napasnikova logikaNapasnik se pokazuje kao dobar poznavatelj Svetog Pisma. Biblijski odlomci koje navodi nisu sotonski redci, nego sotonsko iskorištavanje biblijskih redaka. Ima i danas dosta takvih! Korištenje Biblije postaje đavlovski čin ako se ne odvija u Božjem Milosrđu, jer se naizgled možemo povezati s pisanom riječju kako bismo bolje izgubili živu Riječ. Ne dopusti da znanje postane imanje ili moć, nego iz znanja budi i ljubi! Zato upoznaj duh Svetog Pisma! Time možemo shvatiti koliko je Napasnikovo razmišljanje otrovno. Kod njega je uvijek najprije želudac (kruh), zatim Riječ. Uostalom, sablazno je nekome pokloniti kamenje umjesto kruha. Ta sablazan slična je Judinoj u Betaniji: „Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?” (Iv 12, 5) Zato se prodaje Riječ za samo trideset denara. No, često zaboravljamo da je metoda kruha i igara politika kraljeva kojom se sprečava pobuna naroda. Napasnik hoće biti veliki „crkveni” Pekar. Bogu hvala, nije uspio! Kada bi se Crkva bavila samo kruhom, poistovjetila bi se, ni više ni manje, vremenitoj i prolaznoj vlasti, a čovjek bi bio jednak životnji. Danas, kada treba živjeti samo u jaslama – u pekari, nije čudno zašto bi trebalo poštivati nedjelju, tj. slaviti Riječ koja izlazi iz Božjih usta?
Napasnikova logika jednostavno kaže: „Baci se dolje!” Bog je jak, svemoćan. Nemoj slušati siromaha koji kuca, nego samo moli! Posti, moli i ne radi ništa! Budi Marija do Isusovih nogu i mrzi Martu koja se uznemiruje i brine za mnoge, zanemari sitne svakodnevne obveze koje su zapravo područja izgubljenih i malih ljudi. Budi velik! Ti si stvoren za uzvišene poslove, ti si sin ili kći Boga Svevišnjega!
No, Stovoritelj ti ipak šapće da predanje Njemu ne znači mrtvilo, nego sabrano djelovanje, bavljenje sitnim ali bitnim i spasonosnim stvarima. Što si bliže olujama, još bolje plovi tvoja barka jer je u njoj On. I kada te Bog kroz patnju napne k svom srcu, on te želi učiniti vrhom strelice te da ideš još dalje, većim i sigurnijim korakom bližnjemu. Dopustiti mu da djeluje s nama i preko nas znači: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!
Preuzeto ljubaznošću Kršćanske sadašnjosti iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu".Autor: vlč. Odilon-Gbenoukpo Singbo