25 minuta u paklu
Hvaljen Isus i Marija.
Htio bih vam ispričati jedan događaj koji se dogodio za vrijeme korizme ove godine. 25 minuta u Paklu s Anđelom koji sam doživio.Moje ime je Mario i živim u Osijeku.Ono što se meni desilo,morao sam isričati vama.

Bio je to običan dan kao i svaki drugi, poslije podne odlučim malo se odmoriti, znam da prije nego sto sam legao pogledao sam na sat bilo je 16:55. Pošto imam običaj kada legnem i pokrijem se, volim pokriti i glavu dekom tako je bilo i tada... Znate sigurno ono stanje nit spavate a opet niti ste budni i odjednom otvorim oči i počinjem polako vidjeti zid sobe preko deke i ustanem se, u jednom trenutku se okrenem i shvatim da vidim sebe da ležim. Shvatio sam da sam mrtav (vjerujte ništa ne osjetite) i odjednom s desne strane zida otvorila su se neka vrata i iz tih vrata izlazi bijeli svijetleći čovjek (takva bjelina i svijetlost vjerujte ne postoji na ovoj planeti) znam da je na prsima imao sunce s 4 velike zrake i rekao mi je pođi sa mnom i ja sam krenuo za njim (bez ikakvih pitanja) jer sam osjećao neku sigurnost i vjerovao sam mu kao da ga poznajem čitav život. Ušli smo u neku prostoriju i kaže on meni sada te vodim na 7.kat pakla!Kada je on to rekao ja sam samo u mislima rekao "Joj samo ne tamo" on je u tom trenutku rekao "Ne boj se". Kada su se vrata otvorila iskreno imao sam što vidjeti to je bila neka velika prostorija sa velikim stupovima koji su bili pričvršćeni od zida do zida i ljudi su bili vezani za te stupove i vrištali a ispod njih je bila vatra i oni su se polako pekli na vatri,zamislite tu bol da gorite ali u paklu ne možete izgorjeti!Nema kraja,ne možete umrijeti,vjerujte u paklu ljudi žele umrijeti ali ne mogu,osuđeni su na VJEČNU muku.Da samo čujete te jauke i viku ljudi u agoniji naježite se,bilo je užasno... U jednom trenutku ja sam izašao i ušao u pakao međutim meni vatra nije mogla ništa.Bio sam zaštićen.U paklu sam vidio i poznatu si osobu...Znam da sam stao pored jedne žene i vidio to je bila kuma od mog najmlađeg brata, koja je tragično umrla i znam da sam vrisnuo "kumaaa" i htio sam joj pomoći ali nisam mogao. Svaki put kad bi se ja približio uvijek bi se lupio u neko nevidljivo staklo.Odmah zatim začujem glas "Ja mislim da sam ti rekao da ne izađes" ! To je bio moj anđeo,on me je opominjao da ne pokušavam izaći ali nisam obraćao pozornotst na to,kad sam bio tamo,htio sam pomoći kumi svoga brata,ali anđeo mi oprosti i pozove me k sebi.Kada me pozvao k sebi kaže mi Anđeo sljedeće:"Sada ću te povesti na 6.kat pakla,reci ljudima da ovo nije izmišljotina,ovo mjesto je stvarno,i nije bilo namjenjeno za ljude već za sotonu i pale anđele.Obećao sam mu da ću ovo iskustvo podijeliti sa drugima,jednstavno sam morao.Nakon što sam vidio sav ovaj užas u 7.katu Anđeo me odluči povesti i na 6.kat,vrata pakla odmah se otvoriše,sve je bilo slično kao na 7.katu,samo sa meni desne strane su bila otvorena nekakva vrata a iz tih vrata izvirala je takva tama,da me duša počela stezat.Jednostavno bilo je nevjerojatno bolno gledati kroz ta vrata.Ljudi su vrištali,proklinjali Boga,jer u paklu svi mrze Boga.Onakva bol,patnja,strah je nezamisliva i ne usporediva sa ičim ovdje na zemlji.To su osobe koje su odbacile Boga kao svoga spasitelja a sa Bogom odlaze sva dobra,zar ne?!Svi vi koji odbacujete Boga čitav svoj život,ne brinite se ima mjesto nakon života koji nema ništa s Bogom...Nakon svega što sam vidio,odlučih pitat Anđela:"Mogu li sad nakon što sam vidio pakao,vidjeti i Raj?" 
A on mi odgovori: "Drago dijete ,nije ti vrijeme za raj, ići češ ali ne sada. Doći ću ja ponovno po tebe i u tom trenutku se on izgubio u bijeloj svjetlosti a ja?!Ja se polako vratim iz pakla u život,sjećam se da se plafon zatvorio i da sam se u tom trenutku probudio,hladan kao tuš.Pogledam na sat 17:20.

---